Jučer sam naletila na Dragicu Kraljicu na Ilici prek puta Vinceka. Volim je sresti i svaki puta kad je vidim s druge strane ceste joj potrčim u susret. Valjda volim iz nje isisati sve one živote koje nisam imala muda sama proživjeti. Dragici je hod čvrst, ali onako baca na sve strane, pa imaš dojam da samo ona dominira trotoarom i da su svi oko nje mali, prozirni i nebitni. To se može i ovako opisati… zamislite da ste novinar koji radi reportažu s mikrofonom i kamermanom na cesti i pokušavate u gomili naći nekoga tko odudara i tko će spasiti prilog. I onda se pojavi netko koga primijetite već s 200 metara udaljenosti… e pa to je Dragica.
Dragici pravo ime naravno nije Dragica, kao što joj ni prezime nije Kraljica. Jer kako se netko tko ima 35 godina može zvati Dragica??? Nikako, kao ni Slavica ni Ljubica. Zapravo Dragica ima uber normalno i dosadno ime kao i pola Hrvatica. Zove se Ivana. A Ivana je u mom životu postala Dragica Kraljica jer je oduvijek htjela postati Drag Queen. Ustvari htjela je promijeniti spol, da bi mogla biti Drag Queen. Kako joj se otac, od kojeg je pokušala izmusti njegove dobro zbuksane pare za operaciju, protivio tome, a sama nije imala novaca, spakirala je jedne noći kofer, objesila zastavu s duginim bojama na tatinu kuću, sjela na vlak za Frankfurt i tamo na prvi avion koji je letio za Ameriku. Kao na lutriji, slučajnim odabirom, destinacija je bio Portland, Oregon.
Prvo se par dana potucala po željezničkim postajama i parkovima, da bi peti dan boravka u Portlandu našla jeftini stan u tipičnoj montažnoj kući na adresi 15391539 NW Division Street. U donjem kuhinjskom elementu sive boje je našla ostatke od prošlog stanara: otvoreni corn flakes kojem je istekao rok trajanja prije dvije godine, konzervu Campbell’s juhe kojoj ne može isteći rok trajanja i jednog poluraspadnutog miša. Šesti dan se sprijateljila sa susjedom Spiderom i njegovim sinom imena Sage koji su u Portland došli iz neke američke vukojebine koja bi po razini vukojebanosti nadmašila čak i hrvatske ponosne predstavnike vukojebina. Sage je bio simpatičan, ali tipičan Amerikanac optimalnog kvocijenta inteligencije za raditi jadne poslove i ne pitati se koja im je svrha (80 i nekaj sitno). Nezaobilazna tetovaža na vratu (ime Sally napisano odvratnim krasopisom) u kombinaciji sa životom s ocem odavala je da je Sally evidentno odmaglila s nekom većom dangubom od njega.
Spider je bio starija verzija Sagea, ali bez tetovaže. Njegova Sally se zvala Rose i odmaglila je s kamiondžijom kojeg je srela na parkiralištu supermarketa WinCo Foods kad je išla kupiti zamjensko mlijeko za Sagea koji je odbijao sisu jer je s obzirom koliko je pila, mlijeko imalo više okus na votku, nego na majčino mlijeko. Sage je imao samo dva mjeseca kad se Rose popela u kabinu kamiona marke Volvo s dodatnom prikolicom, bacila mlijeko u prahu kroz prozor, zapalila cigaretu i zaljubljeno pogledala znojnog, bradatog i dlakavog Boba u potkošulji na vozačkom mjestu. Nakon 5 godina čekanja da se Rose vrati, Spider je napokon odustao i počeo obraćati pažnju na susjede ženskog spola koje su se doseljavale i odseljavale kao na traci u stan do njih.
I tu dolazimo do Dragice. Šesti dan boravka u Portlandu, a drugi dan boravka na adresi 15391539 NW Division Street Dragica se platonski zaljubila u Spidera i Sagea. I odlučila ih posvojiti. Obojicu. Istetovirala si je njihova imena tik iznad guzice, ispod tetovaže plamena koju joj je napravio tatoo majstor u Koprivnici 2001. Iako ne potpuno sigurna u svoju odluku (kopkalo ju je da bi bilo bolje da su Spider i Sage crnci, a ne white trasheri), odlučila ih je povesti u Hrvatsku kad joj dojadi Amerika.
A dojadila joj je brzo. Nije došao ni drugi kvartalni račun za plin, a Dragica je već spakirala svoj novi život i pozvala taxi za Portland International Airport. Let koji je bio prva spona s Europom je bio zakazan u 17:30. Sat vremena prije leta, Dragica je dobila proljev i otišla na toalet. Spider i Sage su otišli na check-in. Dok je prala ruke u toaletu, čula je pucnjavu i vriskove. Izašla je i potrčala prema check-inu. Desetak ljudi, uključujući i djelatnicu na šalteru su ležali na podu svatko u svojoj lokvi krvi. I Spider i Sage također. Usta su im bila krvava i izgledali su kao da su pretjerali sa crvenim ružem. Lokva oko glave je podsjećala na crvenu periku. Izgledali su kao loše kopije transvestita. Dragica je u tom momentu shvatila da joj je upravo pao kamen sa srca i da nema pojma što joj je trebao ovaj cijeli empatični kraval s usvajanjem glupih Amerikanaca. Uzela je svoj kofer i otišla zamijeniti kartu za Amsterdam.