Jučer sam naletila na Dragicu Kraljicu na Ilici prek puta Vinceka. Volim je sresti i svaki puta kad je vidim s druge strane ceste joj potrčim u susret. Valjda volim iz nje isisati sve one živote koje nisam imala muda sama proživjeti. Dragici je hod čvrst, ali onako baca na sve strane, pa imaš dojam da samo ona dominira trotoarom i da su svi oko nje mali, prozirni i nebitni. To se može i ovako opisati… zamislite da ste novinar koji radi reportažu s mikrofonom i kamermanom na cesti i pokušavate u gomili naći nekoga tko odudara i tko će spasiti prilog. I onda se pojavi netko koga primijetite već s 200 metara udaljenosti… e pa to je Dragica.
Nastavi čitati “Američki san Dragice Kraljice”Američki san Dragice Kraljice
