Jedne Nove godine sam se probudila na podu s tepihom zalijepljenim na skorenu krv sljepoočnice. Na trenutak se nisam mogla sjetiti kako sam se tamo našla i to je bilo loše. Ali ono što je bilo dobro je da sam bila sama. Zašto? E pa zato što sam se ostatak dana trebala opravdavati isključivo sebi i sramiti se samo sama pred sobom. Jer zamislite da sam u tom trenutku imala muža dušebrižnika ili nedajbože jadnu dječicu koja bi vidjela mamurnu majku.
Nastavi čitati “Tepih na glavi”Tepih na glavi
