Američki san Dragice Kraljice

Jučer sam naletila na Dragicu Kraljicu na Ilici prek puta Vinceka. Volim je sresti i svaki puta kad je vidim s druge strane ceste joj potrčim u susret. Valjda volim iz nje isisati sve one živote koje nisam imala muda sama proživjeti. Dragici je hod čvrst, ali onako baca na sve strane, pa imaš dojam da samo ona dominira trotoarom i da su svi oko nje mali, prozirni i nebitni. To se može i ovako opisati… zamislite da ste  novinar koji radi reportažu s mikrofonom i kamermanom na cesti i pokušavate u gomili naći nekoga tko odudara i tko će spasiti prilog. I onda se pojavi netko koga primijetite već s 200 metara udaljenosti… e pa to je Dragica.  

Nastavi čitati “Američki san Dragice Kraljice”

Kad te frajer ostavi zbog mačke – ali ne sisate u ranim dvadesetima, nego obične domaće

Srela sam Ljerku neki dan ispred ljekarne u kvartu. Ljerka mi je neki poluparazit iz osnovne škole kojeg vučem za sobom i pokušavam je se otarasiti godinama, ali se ne da i zalijepila se na mene ko curenje nosa zimi. Uglavnom, kao i uvijek bila je na rubu živčanog sloma. U pms-u i u niskom startu za ulaz u klimaks, izbila su joj dva herpesa i podočnjaci su joj od plakanja bili veći od Hitchcockovog podbratka. Ostavio ju je frajer. Opet. 

Nastavi čitati “Kad te frajer ostavi zbog mačke – ali ne sisate u ranim dvadesetima, nego obične domaće”

Supruga zlostavljačica

Neki dan me prijatelj Tvrtko pozvao na pivo i šokirao viješću da se rastaje. Mislim, nije me baš šokirao, ali moglo bi se reći da sam ostala iznenađena. Jer od njega sam očekivala bilo što. Na primjer da će prije završiti u nekoj sekti koja štuje Boga nogometa i promiče teoriju da je Liga prvaka istinski smisao života. Ali da će ostaviti ženu, to nikada. No, ispalo je drugačije. I to nije sve. Unatoč uvrježenom mišljenju da je muškarac uvijek kriv za sve, u njegovom slučaju to nije bilo točno. Gospođa supruga Vesna je njega zlostavljala. Sistematski. Godinama. 

Nastavi čitati “Supruga zlostavljačica”

Tepih na glavi

Jedne Nove godine sam se probudila na podu s tepihom zalijepljenim na skorenu krv sljepoočnice. Na trenutak se nisam mogla sjetiti kako sam se tamo našla i to je bilo loše. Ali ono što je bilo dobro je da sam bila sama. Zašto? E pa zato što sam se ostatak dana trebala opravdavati isključivo sebi i sramiti se samo sama pred sobom. Jer zamislite da sam u tom trenutku imala muža dušebrižnika ili nedajbože jadnu dječicu koja bi vidjela mamurnu majku.

Nastavi čitati “Tepih na glavi”

Muškarci kojima treba grudnjak i žene kojima ne treba

Jučer je bio historijski dan. Saznali smo dvije jako važne stvari. Prva je: ako s osobom s kojom inače dijeliš krevet uđeš u birtiju, morate se razmaknuti na minimalno metar i pol. I druga:  nenošenje grudnjaka je sasvim legitimno. Ali samo na međunarodni dan nenošenja grudnjaka (koji je bio jučer). I naravno legitimno je i za frajere koji imaju sise da ga ne nose. 

Nastavi čitati “Muškarci kojima treba grudnjak i žene kojima ne treba”